Zanimljivo je kako smo ljudi različiti. Neko puca po šavovima od
samopouzdanja, a neko se stidi da izgovori tu riječ. Samopouzdanje ili
imaš ili nemaš. Ne postoji sredina.
Samopouzdanje je osobina koja se razvija od djetinjstva i gradi kroz život.
Prvi susret sa samopouzdanjem imamo još kao djeca, a da toga nismo ni
svjesni. Tek kasnije u kasnim godinama neke stvari nam postanu jasne.
Sve što kao roditelji želimo jeste da nam djeca izrastu u samostalne ljude
koji imaju samopouzdanje. Želimo da izrastu u osobe koje znaju da se izbore sa
problemima koji ih prate u životu. Hoćemo da postane čovjek koji je svjestan da
ima pravo biti srećan, da zaslužuje ljubav, prijateljstvo, uspijeh...
Da bi dijete razvilo sve ove osobine prvo mora osjećati roditeljsku ljubav,
mora se u društvu svojih roditelja osjećati dobro ljubljeno i prijatno. Kada
vam vaša djeca pričaju o događajima iz vrtića, škole, igrališta...kada vam
prepričavaju svoj dan, kada vam prepričavaju crtani film slušajte ih.To je sve
što morate učiniti toga trenutka. Dijete mora steći utisak da ste
prisluhnili njegovor priči. Dijete se mora osjećati saslušano. Pokažite mu da
su njegove riječi došle do vašeg uha. Neka vam događaj zainteresuje.
Svijesni smo da sva djeca imaju svoje "muhe." Znamo da u jednom
danu urade bar 10 stvari koje nas dovode na rub živaca ali se u tim momentima
moramo sami kontrolisati. Kada dođe do te situacije, opišite djetetu šta vam se
nije svidjelo. Nikako ga ne osuđujte. Npr. "nisi pokupio igračke".
Budite kratki i jasni, ne otežavajte, a zatim mu objasnite zašto je dobro da se
igračke pokupe.
Djetetu pokažite da imate razumijevanje za njega. Npr: "znam da voliš
da se igraš. Znam da voliš gledati crtani".
Djetetu morate kratko i jasno reći šta od njega očekujete. Npr: "Kada
se završi crtani, molim te pokupi svoje igračke".
Dijete pohvalite kada to zaslužuje. Npr: "Lijepo si pokupio
igračke u dnevnoj sobi, sada pokupi igračke u svojoj sobi".
Na razvoj samopouzdanja pored roditelja najviše utiče uspijeh. U to sam
sigurna. Samopouzdanje je kod djeteta na najvišem nivou onog momenta kada
dijete pokušava uraditi stvar koja je za njega teška.
Poslije velikog napora i truda, uvijek postignu uspijeh. U tom momentu se u
dječijoj glavi rađa mišljenje: "Ako se potrudim, uspjeću". To je
tipično razmišljanje ljudi koji imaju samopouzdanje.
Zanimljivo je da djeca ne razmišljaju o samopouzdanju i upravo smo mi
roditelji ti koji smo glavni krivac za njihovo dobro ili loše samopouzdanje.
Jedan od primjera kako djetetu podignuti samopouzdanje jeste i taj da npr.
napišete zajedno stvari koje prošli mjesec ili prošle godine nije znao da
uradi, a sada zna. Odličan primjer za razvijanje samopouzdanja kod djece.
Nova iskustva ih vode do novih znaja, a nova znanja do samopouzdanja.
Pustite ih neka rade stvari koje su primjerne za njihov uzrast. Ne držite ih
pod staklenim zvonom, vjerujte samo im nanosite štetu. Dijete mora da doživi i
neuspjeh, da bi kasnije razumio uspjeh. Podržite ga u tome. Zamislite šta će
događati sa djecom koja nikada nisu doživjela neuspjeh kada odrastu?
Na žalost postaju isfrustrirani i razočarani. Ne činite to svojoj djeci.
Nemojte ih štititi pred neuspjehom nego ih naučite kako da mu
se suprostave.
To je jedini ključ ka samopouzdanju!
Jedinstvena..
Ni komentarjev:
Objavite komentar