ŠTA DJECA OČEKUJU OD NAS, A ŠTA IM MI PRUŽAMO?

Trebalo mi je dosta vremena i dosta rada na sebi da počnem vjerovati u zakon privlačnosti. Danas konačno mogu da kažem da je sa zakonom privlačnosti život mnogo lakši. Zašto pričam o zakonu privlačnosti? Baš u trenucima kada sam pomislila kako bi bilo dobro pročitati neku dobru knjigu o odgoju djece, u ruke mi je »pala« knjiga Djeca su s neba, autora John Graya.

E upravo zbog ovoga govorim o zakonu privlačnosti. Kada sam pomislila da mi nešto od srca treba, to se na neki način stvorilo u mojim rukama. To je zakon koji prije svega moramo razumjeti, kako bi ga mogli povezati i primjeniti u životu. Ali ovo je zapravo sasvim druga tema, o kojoj ću takođe jednom pisati.

Da li je djeci dovoljna samo ljubav, pitanje je koje mnogi od nas sami sebi postavljaju. Nije! Šta je djeci pored ljubavi još potrebno možete pročitati u knjizi John Graya. On kaže: » Pojedini roditelji su spremni proživjeti mnogo vremena sa svojom djecom, ali ga ne prožive. Zašto? Zato što ne znaju kako bi ispunili to vrijeme. Mnogi roditelji žele komunicirati sa svojom djecom ali to djeca ne žele. Ti roditelji se trude, ali ne znaju kako da zainteresiraju djecu za razgovor. Većina roditelja se ne želi derati na djecu, ne žele ih ni udariti ali ne poznaju drugačiji način komunikacije. Morate se naučiti od djece zahtjevati stvari na takav način da oni sudjeluju i daju vam prave odgovore. Morate se naučili davati djeci polako  više slobode ali zadržati kontrolu nad njima«.

Djeca su zaista andjeli s neba. Oni su u naš život došli kao bezuslovna ljubav, tako smo im mi došli u život naših roditelja. Medjutim kako se vremena mijenjaju ljubav postaje iluzija, ljubav više nije ono što je bila. Tako je i u ljubavi prema djeci. Pojedini roditelji je mjere brojem bombona koje daju djeci na dan, brojem kupljenih igračaka. Pojedinima je mjerilo novi pametni telefon telefon i markirana garderoba. Prvo moramo mi kao roditelji shvatiti šta je ljubav uistinu, a zatim je u njenom najiskrenijem obliku prenijeti prenesemo na djecu.

Moramo priznati sami sebi da smo osjećajna bića, bića koja u vćini slučajeva sakrivaju svoje emocije. To se doduše dešava u našoj podsvijesti, sve do onog momenta dok se negativnih osjećaja ne riješimo. Ti negativni osjećaji ostvaraju unutrašnji i vanjski stres, koji jako teško izbjegnemo. Prosto je nemogoće. Djeca nam sama pokažu koliko osjećaja se sakriva u njima. Ali kako kroz istoriju osjećajnost mijenja tako ni današnja djeca sve slabija  za prihvatanje starih vaspitnih mjera. Zbog toga se može dogoditi da se povuku i zatvore u svoj mali svijet.  Kako stvari stoje shvatimo tek onda kada vidimo da većinu današnje djece možemo nazvati pobunjenicima, a istočasno se teško prilagode modernom načinu života svojih roditelja.

U današnje vrijeme se jednostavno radjaju inteligentna djeca, koja moraju svoj potencijal razvijati na svim poljima. To naravno ne znači da moraju imati 1000 aktivnosti dnevno, jer ni preveliki broj aktivnosti nije dobar za razvoj djeteta. Za sve postoji zdrava granica, tako i u tom segmentu. Ne tjerajte svoju djecu da treniraju sve sportove koji su im dostupni. Ne liječite svoje frustracije preko njih. Za njih je bolje da treniraju ono što zaista vole. Ne kočite djecu da pokažu svoj potencijal, nego im pomozite da iste razviju u najvećoj mogućoj mjeri. Djecu takodje kočimo da pokažu svoj potencijal ako ih razmazimo. Mnogo puta uradimo nešto umjesto djece, a sve je to iz razloga što nemamo dovoljno vremena. U tim situacijama od djeteta pravimo osobu koja nema samopouzdanja i ne pokazuje šta je sve sposoban sam uraditi. Dječije sposobnosti ograničavamo najviše zbog straha da mu se nešto ne desi. O tom sam pisala u prošlom članku. Strah počne da vlada našim tijelom i tako izgubimo osjećaj za pravu mjeru slobode.

Djetetovom optimalnom razvoju treba dati dosta vremena, medjutim živimo tako da vrijeme koje provodimo u dječijem društvu ne posvećujemo njemu. Najvažnija stvar koju dijete od roditelja može očekivati je zajedničko vrijeme. Dijete od roditelja očekuje toplinu, ljubaznost, relaksaciju… Dijete ne razumije da roditelji nemaju vremena za njega, on samo vremenom shvata da roditelji nisu često sa njim, to mu se ne sviđa i s tim se neće suočiti. Tada se pretvara u pobunjenika i pobunjenih će ostati. Mi kao roditelji ćemo tu njegovu osobinu teško promjeniti, zato je važno da prvo počnemo mijenjati sebe i cijeniti vrijeme provedeno sa djecom.

Jedinstvena...