To je individualno od majke do majke i od djeteta do djeteta. Zavisi od načina vaspitanja, od komunikacije, od same majke.
Živimo život brzinom svjetlosti, trčimo na posao i s posla, a da pri tom nismo ni svjesni kako nas život šamara, kako prolazi pored nas. Nismo ni svjesni kako nam djeca brzo odrastaju. Brzinom svjetlosti postaju pubertetlije, nestrpljivi, nervozni, ljuti i agresivni. Svi znamo, ali niko neće da prizna: to što su sada, postali su zbog nas.
Kada dođemo u neku situaciju u vezi naše djece koja nam se ne sviđa, obično se pitamo šta radimo pogrešno i zašto tamo neka komšinica, drugarica ili sestra ima tako dobar odnos sa svojom djecom, kako ih slušaju, kako se ne deru na njih... Prvo je potrebno da shvatimo to, da te majke nisu ništa bolje od nas. One su samo teoriju primjenile u praksi. One su samo čitale i istraživale kako se postaviti u određenoj situaciji.
Dajem primjer: ako vas iritira neki postupak vašeg djeteta kao što je recimo skakanje po krevetu, igranje sa posuđem itd prvo morate shvatiti da ste ih to vi naučili. Niste im na vrijeme postavili granicu i sada je to što jeste. Sada je trenutak da budete spremni za datu situaciju, kako bi mogle na nju pravilno reagovati. Istina je da je tih situacija na dan mnogo i da se za svaku moramo posebno pripremiti i probati je savladati na najbolji mogući način.
Da se ne bi sa ovakvim situacijama sretali najbolje da već na početku postavimo granice i to samo u 5 koraka.
1. Priđite djetetu
Sve majke koje imate više od jednog djeteta znate o čemu pišem. Nema dana da neko ne otplače. Nema dana, da neko nekom ne ukrade igračku. Iako ste za sudoperom ili baš u momentu dječije svađe i dreke peglate veš, ostavite sve započete obaveze i idite do njih. Fizički se pojavite u istoj prostoriji. Onog mometa kada iz druge sobe čujete viku "mamaaa udario me, uzeo mi je igračku" itd, mnogo veći efekat ćete postići ako odete do njih. Djeci treba fizički kontakt, dodir, zagrljaj kako bi mogli ponovo početi razmišljati.
2. Postavite granicu
Granicu prvo postavite fizički. Ako baca igračke, udara brata ili sestru, udara u sto, o pod... Uhvatite ga za nogu, ruku. Ovo ne morate da uradite tj.ne smijete da uradite agresivno, ali ga hvatite za ruku. Zadržite je. Pokažite da ste vi autoritet. Ako udara nogom, uhvatite nogu.
3. Reci mu gdje je granica
Na glas mu recite gdje je granica. Trudite se da to kažete mirnim, ljubaznim tonom. Dijete mora imati osjećaj da ste tu za njega da ga saslušate, nikako da ga kritikujete. Dijetetu najviše treba saučesnik onda kada je najgori. Okrenite situaciju u svoju koristi. Pokažite mu da ste mu prijatelj.To je odličan način da se smiri. Dajem primjer, gledajte ga u oči i recite: "ne dozvoljavam da tučeš brata."
"Ne možeš sada da se igraš sa tom igračkom, vrati je Davidu". Učinite to mirnim i ljubaznim tonom, gledajte ga u oči. Govorite polako, tihim tonom. Ne zaboravite, postali ste njegov saučesnik na putu na kojem mora da se smiri.
4. Ponavljajte granicu
Budite s djetetom toliko vremena koliko je potrebno. Ponavljajte gdje je granica, ponovite više puta da mora vratiti igračke, da mora pokupiti igračke itd. Dijete ima svoj proces razumijevanja i razumjeće kada on bude spreman da razumije. Ne odustejte. Mnogo emocija mora preraditi u svojoj glavi prije nego što se smiri i počne sarađivati sa vama.
5. Saslušajte ga
Ljubazno slušanje vašeg djetita je lijek za cijeli proces. Poljubac, zagrljaj, kontakt očima pomaže djetetu da ostavi svu svoju brigu i napu se vašom pažnjom. Možda će imati neki smotivni ili histerični napad jer će pokušati iskoristiti vašu pažnju da tenzije koje su se skupljale u njemu ostavi po strani. Sjedite ili čučnite, gledajte ga sa njegove visine, nikako ne stojte nad njim i ne pokazujte autoritet.
Zaključak: priđite djeci bliže, postavite granicu, recite gdje je granica, ponavljajte je i salušajte djecu. Svaki problem riješiće se lakše.
S ljubavlju...Jedinstvena!
Ni komentarjev:
Objavite komentar