Kako djetetetu podići samopouzdanje?

Zanimljivo je kako smo ljudi različiti. Neko puca po šavovima od samopouzdanja, a neko se stidi  da izgovori tu riječ. Samopouzdanje ili imaš ili nemaš. Ne postoji sredina.

Samopouzdanje je osobina koja se razvija od djetinjstva i gradi kroz život.

Prvi susret sa samopouzdanjem imamo još kao djeca, a da toga nismo ni svjesni. Tek kasnije u kasnim godinama neke stvari nam postanu jasne. 

Sve što kao roditelji želimo jeste da nam djeca izrastu u samostalne ljude koji imaju samopouzdanje. Želimo da izrastu u osobe koje znaju da se izbore sa problemima koji ih prate u životu. Hoćemo da postane čovjek koji je svjestan da ima pravo biti srećan, da zaslužuje ljubav, prijateljstvo, uspijeh... 

Da bi dijete razvilo sve ove osobine prvo mora osjećati roditeljsku ljubav, mora se u društvu svojih roditelja osjećati dobro ljubljeno i prijatno. Kada vam vaša djeca pričaju o događajima iz vrtića, škole, igrališta...kada vam prepričavaju svoj dan, kada vam prepričavaju crtani film slušajte ih.To je sve što morate učiniti toga trenutka. Dijete mora steći utisak da ste prisluhnili njegovor priči. Dijete se mora osjećati saslušano. Pokažite mu da su njegove riječi došle do vašeg uha. Neka vam događaj zainteresuje. 

Svijesni smo da sva djeca imaju svoje "muhe." Znamo da u jednom danu urade bar 10 stvari koje nas dovode na rub živaca ali se u tim momentima moramo sami kontrolisati. Kada dođe do te situacije, opišite djetetu šta vam se nije svidjelo. Nikako ga ne osuđujte. Npr. "nisi pokupio igračke". Budite kratki i jasni, ne otežavajte, a zatim mu objasnite zašto je dobro da se igračke pokupe. 

Djetetu pokažite da imate razumijevanje za njega. Npr: "znam da voliš da se igraš. Znam da voliš gledati crtani". 

Djetetu morate kratko i jasno reći šta od njega očekujete. Npr: "Kada se završi crtani, molim te pokupi svoje igračke".

Dijete pohvalite kada to zaslužuje. Npr: "Lijepo si pokupio igračke u dnevnoj sobi, sada pokupi igračke u svojoj sobi".

Na razvoj samopouzdanja pored roditelja najviše utiče uspijeh. U to sam sigurna. Samopouzdanje je kod djeteta na najvišem nivou onog momenta kada dijete pokušava uraditi stvar koja je za njega teška. 

Poslije velikog napora i truda, uvijek postignu uspijeh. U tom momentu se u dječijoj glavi rađa mišljenje: "Ako se potrudim, uspjeću". To je tipično razmišljanje ljudi koji imaju samopouzdanje. 

Zanimljivo je da djeca ne razmišljaju o samopouzdanju i upravo smo mi roditelji ti koji smo glavni krivac za njihovo dobro ili loše samopouzdanje. Jedan od primjera kako djetetu podignuti samopouzdanje jeste i taj da npr. napišete zajedno stvari koje prošli mjesec ili prošle godine nije znao da uradi, a sada zna. Odličan primjer za razvijanje samopouzdanja kod djece. 

Nova iskustva ih vode do novih znaja, a nova znanja do samopouzdanja. Pustite ih neka rade stvari koje su primjerne za njihov uzrast. Ne držite ih pod staklenim zvonom, vjerujte samo im nanosite štetu. Dijete mora da doživi i neuspjeh, da bi kasnije razumio uspjeh. Podržite ga u tome. Zamislite šta će događati sa djecom koja nikada nisu doživjela neuspjeh kada odrastu?

Na žalost postaju isfrustrirani i razočarani. Ne činite to svojoj djeci.

Nemojte ih štititi pred neuspjehom nego ih naučite kako da mu se suprostave.

To je jedini ključ ka samopouzdanju!

Jedinstvena..