Trebalo mi je dosta vremena i dosta rada na sebi da počnem
vjerovati u zakon privlačnosti. Danas konačno mogu da kažem da je sa zakonom
privlačnosti život mnogo lakši. Zašto pričam o zakonu privlačnosti? Baš u
trenucima kada sam pomislila kako bi bilo dobro pročitati neku dobru knjigu o
odgoju djece, u ruke mi je »pala« knjiga Djeca su s neba, autora John Graya.
E upravo zbog ovoga govorim o zakonu privlačnosti. Kada sam
pomislila da mi nešto od srca treba, to se na neki način stvorilo u mojim
rukama. To je zakon koji prije svega moramo razumjeti, kako bi ga mogli
povezati i primjeniti u životu. Ali ovo je zapravo sasvim druga tema, o kojoj
ću takođe jednom pisati.
Da li je djeci dovoljna samo ljubav, pitanje je koje mnogi
od nas sami sebi postavljaju. Nije! Šta je djeci pored ljubavi još potrebno
možete pročitati u knjizi John Graya. On kaže: » Pojedini roditelji su spremni
proživjeti mnogo vremena sa svojom djecom, ali ga ne prožive. Zašto? Zato što
ne znaju kako bi ispunili to vrijeme. Mnogi roditelji žele komunicirati sa
svojom djecom ali to djeca ne žele. Ti roditelji se trude, ali ne znaju kako da
zainteresiraju djecu za razgovor. Većina roditelja se ne želi derati na djecu,
ne žele ih ni udariti ali ne poznaju drugačiji način komunikacije. Morate se
naučiti od djece zahtjevati stvari na takav način da oni sudjeluju i daju vam
prave odgovore. Morate se naučili davati
djeci polako više slobode ali zadržati
kontrolu nad njima«.
Djeca su zaista andjeli s neba. Oni su u naš život došli kao
bezuslovna ljubav, tako smo im mi došli u život naših roditelja. Medjutim kako
se vremena mijenjaju ljubav postaje iluzija, ljubav više nije ono što je bila.
Tako je i u ljubavi prema djeci. Pojedini roditelji je mjere brojem bombona
koje daju djeci na dan, brojem kupljenih igračaka. Pojedinima je mjerilo novi
pametni telefon telefon i markirana garderoba. Prvo moramo mi kao roditelji
shvatiti šta je ljubav uistinu, a zatim je u njenom najiskrenijem obliku
prenijeti prenesemo na djecu.
Moramo priznati sami sebi da smo osjećajna bića, bića koja u
vćini slučajeva sakrivaju svoje emocije. To se doduše dešava u našoj
podsvijesti, sve do onog momenta dok se negativnih osjećaja ne riješimo. Ti
negativni osjećaji ostvaraju unutrašnji i vanjski stres, koji jako teško
izbjegnemo. Prosto je nemogoće. Djeca nam sama pokažu koliko osjećaja se
sakriva u njima. Ali kako kroz istoriju osjećajnost mijenja tako ni današnja
djeca sve slabija za prihvatanje starih
vaspitnih mjera. Zbog toga se može dogoditi da se povuku i zatvore u svoj mali
svijet. Kako stvari stoje shvatimo tek
onda kada vidimo da većinu današnje djece možemo nazvati pobunjenicima, a
istočasno se teško prilagode modernom načinu života svojih roditelja.
U današnje vrijeme se jednostavno radjaju inteligentna
djeca, koja moraju svoj potencijal razvijati na svim poljima. To naravno ne
znači da moraju imati 1000 aktivnosti dnevno, jer ni preveliki broj aktivnosti
nije dobar za razvoj djeteta. Za sve postoji zdrava granica, tako i u tom
segmentu. Ne tjerajte svoju djecu da treniraju sve sportove koji su im
dostupni. Ne liječite svoje frustracije preko njih. Za njih je bolje da
treniraju ono što zaista vole. Ne kočite djecu da pokažu svoj potencijal, nego
im pomozite da iste razviju u najvećoj mogućoj mjeri. Djecu takodje kočimo da
pokažu svoj potencijal ako ih razmazimo. Mnogo puta uradimo nešto umjesto
djece, a sve je to iz razloga što nemamo dovoljno vremena. U tim situacijama od
djeteta pravimo osobu koja nema samopouzdanja i ne pokazuje šta je sve sposoban
sam uraditi. Dječije sposobnosti ograničavamo najviše zbog straha da mu se
nešto ne desi. O tom sam pisala u prošlom članku. Strah počne da vlada našim
tijelom i tako izgubimo osjećaj za pravu mjeru slobode.
Djetetovom optimalnom razvoju treba dati dosta vremena,
medjutim živimo tako da vrijeme koje provodimo u dječijem društvu ne
posvećujemo njemu. Najvažnija stvar koju dijete od roditelja može očekivati je
zajedničko vrijeme. Dijete od roditelja očekuje toplinu, ljubaznost,
relaksaciju… Dijete ne razumije da roditelji nemaju vremena za njega, on samo
vremenom shvata da roditelji nisu često sa njim, to mu se ne sviđa i s tim se
neće suočiti. Tada se pretvara u pobunjenika i pobunjenih će ostati. Mi kao
roditelji ćemo tu njegovu osobinu teško promjeniti, zato je važno da prvo
počnemo mijenjati sebe i cijeniti vrijeme provedeno sa djecom.
Jedinstvena...
Ni komentarjev:
Objavite komentar