Kada smo odlučili da ćemo kupiti psa uopšte nismo znali u šta se upuštamo. Ok, jedan od razloga je bio i taj da smo željela da nam djeca odrastu u plemenite ljude. Smatram da je jedan od "krivaca" za to upravo da kupite neku životinju. Vjerujte, nikada neće biti u onom košu (ne)ljudi koji poprijeko pogledaju neku životinju, jer im smeta samo njihovo postojanje. O nasilju nad životinjama neću ni da razmišljam. Znam, sada će neki da pomisle "šta ova priča, toliko pasa je ugrizlo i ugrozilo nedužne ljude". Da, slažem se ali isto tako mislim da postoje psi koji jednostavno nisu za to da budu pušteni s lanca, jer su sami po karakteru opasni. Ponašanje psa je isto kao i ponašanje djeteta. Sve zavisi od vaspitanja. Kako djeteta tako i psa. Ali to je već neka druga tema.
Jednog jesenjskog dana lezala sam i čitala oglase. Skočila sam kao da me je nešto ugrizlo i povikala "kupiću psa". Muž me pogledao kao da sam pala s Marsa.
"Kupićeš psa"?? - začuđeno je upitao.
Ne moram da napominjem da smo ga nakon 4h već imali u stanu. Mala, bijela loptica imala je samo 12 sedmica. Sjećam se da je bio zaista mali. David, tada dvogodišnjak je cijeli dan sjedio na krevetu i plakao jer se bojao sići na pod. Pas je noćima cvilio, hodao po stanu cijelu noć... Mislila sam samo Bože što mi je ovo u životu trebalo. U stvari nisam bila svjesna da nam je trebalo vrijeme da se naviknemo jedni na druge. On je sa 12 sedmica imao opet novu porodicu, a mi... mi smo u naš zatvoreni krug pustili novog člana. I navikli smo se, brzo smo postali velika porodica.
Tek sada sam svjesna svega.
Koliko puta je samo bio sam kod kuće po 10 h jer smo mi radili? I kada dođemo, otvorimo vrata, on nas liže, ljubi, skače od sreće. U očima mu vidim poruku "hvala, vratili ste se".
Moja djeca se ne boje životinja i ja sam zbog toga jako ponosna. Pored svog mog truda da ih vaspitam najbolje što mogu našla sam još jedan način, a to je ljubav prema životinjama.
Luka je danas vodio našeg Maltežana kojem je inače ime Blisk napolje da obavi veliku i malu nuždu.
Zaboravio je uzeti kesu, da istu pokupi ali ja to nisam primjetila. Nakon 10 minuta vratio se uplakan.
Luka zašto plačeš? - pitala sam.
"Zato što je Blisk kakio, a ja nisam imao kesu da to pokupim. Brzo mi daj jednu da se vratim tamo".
Zamislite sedmogodišnjaka koji se vraća na mjesto gdje je pas obavio veliku nuždu, kupi je i baca u smeće. Da, dobro ste pročitali samo zbog toga je opet izašo iz stana. Ponosna sam! I te kako, imam na šta da budem!
I znam da će i noćas kada zaspimo naš Blisk prvo leći pod moje noge i tu spavati 2 h. Onda će otići do dječije sobe i prekontrolisati da li su obojica tu gdje ih je ostavio. Neko vrijeme će provesti u dnevnoj sobi, a pred zoru će se opet vratiti nama. Sutra će opet sam čekati u stanu, da odradimo naše smjeni i skakati od sreće kada se vartimo kući. Pokazaće nam onu svoju najčistiju ljubav, ljubav koju daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Srećni smo što je dio nas, srećni smo što ga imamo.
Kupite psa, dozvolite djeci da budu čisti, plemeniti i posebni. Dajte im mogućnost da nekog vole beskonačno bez bilo kakvih očekivanja.
Jedinstvena...
Jednog jesenjskog dana lezala sam i čitala oglase. Skočila sam kao da me je nešto ugrizlo i povikala "kupiću psa". Muž me pogledao kao da sam pala s Marsa.
"Kupićeš psa"?? - začuđeno je upitao.
Ne moram da napominjem da smo ga nakon 4h već imali u stanu. Mala, bijela loptica imala je samo 12 sedmica. Sjećam se da je bio zaista mali. David, tada dvogodišnjak je cijeli dan sjedio na krevetu i plakao jer se bojao sići na pod. Pas je noćima cvilio, hodao po stanu cijelu noć... Mislila sam samo Bože što mi je ovo u životu trebalo. U stvari nisam bila svjesna da nam je trebalo vrijeme da se naviknemo jedni na druge. On je sa 12 sedmica imao opet novu porodicu, a mi... mi smo u naš zatvoreni krug pustili novog člana. I navikli smo se, brzo smo postali velika porodica.
Tek sada sam svjesna svega.
Koliko puta je samo bio sam kod kuće po 10 h jer smo mi radili? I kada dođemo, otvorimo vrata, on nas liže, ljubi, skače od sreće. U očima mu vidim poruku "hvala, vratili ste se".
Moja djeca se ne boje životinja i ja sam zbog toga jako ponosna. Pored svog mog truda da ih vaspitam najbolje što mogu našla sam još jedan način, a to je ljubav prema životinjama.
Luka je danas vodio našeg Maltežana kojem je inače ime Blisk napolje da obavi veliku i malu nuždu.
Zaboravio je uzeti kesu, da istu pokupi ali ja to nisam primjetila. Nakon 10 minuta vratio se uplakan.
Luka zašto plačeš? - pitala sam.
"Zato što je Blisk kakio, a ja nisam imao kesu da to pokupim. Brzo mi daj jednu da se vratim tamo".
Zamislite sedmogodišnjaka koji se vraća na mjesto gdje je pas obavio veliku nuždu, kupi je i baca u smeće. Da, dobro ste pročitali samo zbog toga je opet izašo iz stana. Ponosna sam! I te kako, imam na šta da budem!
I znam da će i noćas kada zaspimo naš Blisk prvo leći pod moje noge i tu spavati 2 h. Onda će otići do dječije sobe i prekontrolisati da li su obojica tu gdje ih je ostavio. Neko vrijeme će provesti u dnevnoj sobi, a pred zoru će se opet vratiti nama. Sutra će opet sam čekati u stanu, da odradimo naše smjeni i skakati od sreće kada se vartimo kući. Pokazaće nam onu svoju najčistiju ljubav, ljubav koju daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Srećni smo što je dio nas, srećni smo što ga imamo.
Kupite psa, dozvolite djeci da budu čisti, plemeniti i posebni. Dajte im mogućnost da nekog vole beskonačno bez bilo kakvih očekivanja.
Jedinstvena...
Ni komentarjev:
Objavite komentar