22. 10. 17

Postoji jedna kutija u ćošku dječije sobe...puna smijeha, pohvala i sreće. Naša zajednička kutija!

U današnje vrijeme većini roditelja treba stručna pomoć dječijeg psihologa i pedagoga kako bi se izborili sa nekom fazom u dječijem razvoju, ili određenom periodu života. Nekolicina njih je potražila stručnu pomoć. Postoje i oni čije je mišljenje, da njima pomoć ne treba i da oni znaju kako najbolje vaspitavati svoju djecu. Priznajem, sama sam takva. Činim ili bar mislim da činim najbolje za svoju djecu. Taman su tri dana krasni, a onda opet dođe period kada se vrtim u začaranom krugu.

Tada počnem da čitam i istražujem po internetu. Milion puta mi je muž naveče rekao da ne kažem "nabio na nos" kako sam opet na telefonu, isto tako sam milion puta baš tada kada sam slušala pridike u stvari čitala koje je najbolje rješenje za datu situaciju u kojoj sam se našla.

Ima tu svega, svašta se pročita. Ne uzimajte zdravo za gotovo sve što pročitate.
Elem, mnogo roditelja se nađe u začaranom krugu kažnjavanja. Pa onda oduzimamo tablete i telefone koji su za mene totalni promašaj svakog roditelja, koji da djetetu tablet da bi popio kafu u mitu. Kad se samo sjetim koliko puta sam ovo uradila. I danas sam, nisam imala izbora. Ali ja sam svoje greške svjesna i priznajem je.  Poslije sat vremena tableta, trebaju mi tri sata da ih otrijeznim od te opojne droge. Zatim postoje druge vrste kazne kao što su oduzimanje najdraže igračke, slatkiša, crtanih filmova...

Što smo više odsutni iz dječijeg života, a to je u današnje vrijeme mnogo, jer nam radni dan počinje u 7h, a završava u 17h, to dijete ima veću želju da privuče našu pažnju. Djeca su jako pametna i neiskvarena bića. Njima treba jako malo da shvate kojim ponašanjem će najlakše privući roditeljsku pažnju. Pokušaju oni to na razne načine, recimo sastave lego kocke, operu zube, sklone svoje stvari. Šta im mi u tom momentu kažemo onako preumorni i uživljeni u svom svijetu?
Obično kažemo "super". Pojedini roditelji ne kažu ni to. Tužno. Opet mora da napravi glupost da bi bio primjećen!

Svako dijete žudi za tim da dobije pažnju roditelja. To je razlog zašto većinom prave razne gluposti.
Žele biti primjećeni. Njihov unutrašnji glas govori "hej zaposleni i ja sam tu. Živ sam, zdrav sam, postojim".

Kada se ljuljaju na stolici umjesto da bi radili domaće zadatke, kada se glasno svađaju, kada bacaju igračke... Sve su to momenti kada žele da dobiju neki odgovor od roditelja. Pa čak i onaj negativan, jer eto opet su bili primjećeni. Biti poslušan se svakako ne isplati.

Čarobni štapić kako savladati vlastito dijete imamo svi u svojim rukama. Ako su stvari izmakle kontroli počnite sada. Kao što volim da kažem djeca su naše ogledalo. Sve što vidite na ulici, u gradskom prevozu, u školi, vrtiću je slika i prilika roditelja.

IDEJA:

Došla sam na ideju da zajedno sa djecom napravimo jednu kutiju u koju ćemo svako veče pisati njegove pohvale. Pisati šta nam se sve kod njega taj dan svidjelo. Neka to bude kutija lijepog ponašanja. Doduše sve te stvari su nama roditeljima normalne, a za djecu mogu da budu veliki izazov. Recimo: "Luka, danas sam bila posebno ponosna na tebe kada si pomogao bratu da spremi sobu". Napišite bar tri takve pohvale, na tri mala listića. Prije nego ih ubacite u kutiju, naravno pročitajte mu pohvalu na glas. Što više od vas čuje lijepih pohvala, više će željeti uraditi dobrih djela, jer će biti svjestan da ga u svakom momentu gledate. Ako je prije dobijao vašu pažnu i energiju lošim ponašanjem, sada će probati istu da dobije pohvalom. Djeca kao djeca sigurno na dan urade nekoliko poteza koji nama nikako nisu po volji. Potrudite se da im takve stvari pri ritualu "kutije" ne spominjete. Neka taj večernji momenat bude poseban dio dana za vas i vaše mališanje.

Jedinstvena...

Ni komentarjev:

Objavite komentar